Komodifikacija je proces u kojemu razna društvena područja i društvene institucije, koje inače ne stvaraju robu u ekonomskom smislu, bivaju organizirane kao proizvodne jedinice koje proizvode uslugu koja se zatim distribuira i troši. Takvi procesi ušli su i u područje obrazovanja i za sobom povlače promjenu pristupa studentima i djelatnicima od kojih se traži da proizvode ekonomski koristan proizvod s tržišnom vrijednošću i da ga prodaju „klijentima“ na tržištu, u ovome slučaju studentima.  Obrazovanje se stoga više ne promatra kao javno dobro na koje svi imaju pravo nego na privatno dobro dostupno onima koji se „proizvod“ mogu priuštiti.

U ovome istraživanju namjera je ispitati koliko su društvene pojave marketizacije i komodifikacije prožele diskurs obrazovanja u Hrvatskoj, odnosno u kolikoj se mjeri u hrvatskome javnom prostoru znanje i vještine diskursom predstavljaju kao roba i koliko je diskurs oglašavanja, promoviranja proizvoda i samopromocije  prisutan u obrazovanju (u ovome slučaju sveučilišta, fakulteta i djelatnika). Pri tome u obzir treba uzeti postojanje i javnih i privatnih učilišta koja imaju različite izvore financiranja i stoga prilagođavaju svoj diskurs korisnicima.

Usporedit će se današnji diskurs javnih i privatnih visokih učilišta, dakle jezična sredstva, u načinu predstavljanja rada, ciljeva, odnosa prema studentima, ponude i opisa studija, bilo preko mrežnih stranica, bilo preko vodiča za studiranje i raznih reklamnih materijala. Također će se usporediti na koji se način oglašavaju slobodna radna mjesta u dvjema skupinama učilišta. Pokušat ćemo na raspolaganje dobiti gore navedene materijale iz nekog prethodnog perioda i usporedili sličnosti i razlike u dvama periodima.