FESB spektakularno do zlata!

Studenti FESB-a osvojili su ovogodišnje Sveučilišno prvenstvo u futsalu, pobijedivši u finalnoj utakmici Kineziologiju.

„U najboljoj ovogodišnjoj utakmici FESB je nakon raspucavanja došao do titule prvaka UnisportST Futsal lige! Mnogobrojna publika mogla je uživati u vrhunskoj i napetoj borbi koja je u regularnom dvoboju završila neodlučeno (2:2), pogotkom FESB-a iz kaznenog udarca 5 sekundi do kraja. Broncu su u muškom dijelu natjecanja osvojili lanjski prvaci s Pomorskog fakulteta. Bila je ovo jedno od najboljih izdanja UnisportST Futsal lige do sada.“, kažu na stranicama UNIsport Split-a.

Bila je to dramatična utakmica u kojoj se mogao vidjeti dinamičan, kontroliran i za oko dobar nogomet u utakmici punoj preokreta. U nastavku opširnije.

Poveli smo golom Dolića u prvoj četvrtini susreta (kolega je na utakmicu došao s vjenčanja, još ne svog) i do kraja prvog poluvremena imali više od igre. Kineziolozi su pritiskali početkom drugog poluvremena na što smo imali odgovor, više obrambeno nego polukontrom i preko „sidruna“. Trenutak dekoncentracije, zakašnjeli naš blok i izjednačenje šutom iz van, sa nekih 13 metara u suprotni kut i 1:1. Primljeni pogodak i pritisak Kineziologa nas je taktički malo vratilo nazad za 1-2 metra u obrani, nismo htjeli. Ali igra je krenula u tom smjeru. Mi imamo ozbiljne šanse iz kontri i polukontri, nekoliko njihovih obrana i naših promašaja. Izdvajamo ulazak Glasovića na drugu stativu, ali lopta odlazi preko gola. Umor uzima danak, rotiramo, i u jednom takvom okruženju primimo gol za 2:1, isti kao prvi, tri minute prije kraja. Izvedemo s centra i brzo izgubimo loptu. Nazlić je spreman za golmana igrača, ali nikako doći do lopte i napraviti zamjenu. Minutu i 30 sekundi do kraja, aut za nas. Nekoliko dodavanja, Kineziologija pokušava presingom presjeći. Uspijeva im za još jedan naš aut s desne strane. Izvodimo, pritisak sa dva igrača na nas i faul. Prebacujemo stranu, lopta dolazi blizu korner linije do Nazlića koji traži rješenje, suigrač pokriven, pokušava sa poluvisokom loptom u šest metara koju igrač Kineziologije zaustavlja rukom. Svi skaču, publika još i više, imali smo simpatiju sa njihove strane. Sudac pokazuje na penal, 5 sekundi prije kraja. Svi smo znali, ali što je najvažnije i on je htio, puca Antonio Juretić. Želja je velika, nitko nije dovodio u pitanje da će biti gol, 2:2. Nakon izvođenja s centra, nije bilo lako pretrpjeti ni dalekometni šut, znajući da protivnik ima dobre pucače.

Pravilo kaže, po tri penala svaki, do pobjednika. Odlučujemo se, opet za Antonia Juretića, Ivana Vidoševića i Josipa Juretića. Tko će prvi? Antonio! I ponovno siguran nakon njihovog pogotka. Svaki put kad oni pogode, tresemo se, ali sigurni su bili i Vidošević i Josip Juretić. Treći penal protivnika pokušavamo iznenađenjem, promjenom vratara. Iskusni Filip Milas je samo malo zbunio protivnika, dovoljno. Pristupa se raspucavanju, tko prije pogriješi, mi mijenjamo vratare. Izvođač je malonogometno najiskusniji, Josip Juretić. Sve smo bliže lopti u obrani iako su udarci precizni. Mijenjamo vratare, ali u jednom trenutku je Antonio samopouzdano rekao, „ja ću stat, ja ću mu obranit“. Nitko nije dvojio, špurijus! Tako je i bilo, lažnjak u stranu , možda za „z“ izvođača, malo slabiji udarac, četvrti za redom u raspucavanju od istog igrača i još malo više prema sredini. Antonio se hladno pomaknuo i obranio. Skačemo od sreće, ali još nije sve gotovo. Josip Juretić, naš ide svoj četvrti put na zalet. Svi ostali na centru zagrljeni čekaju. Zalet, s još više snage pa što bude. Od prečku i goooool. Josip se nije mogao ni radovati od stres reakcije povezane sa velikom željom, ali na svu sreću do zagrljaja s prvim suigračem. Orilo se „Campeone, campeone, ale, ale, ale…“.

Baš smo sretni. Momci su stvarno djelovali kao klapa, od prve utakmice na turniru. Igra nam je davala samopouzdanje, sve je išlo dobro. U skupini smo bili pobjednici. Četvrtfinale protiv nezgodne Građevine, 7:1 za nas. Polufinale s jako dobrim Pomorskim, lanjskim pobjednikom, 2:1 za nas.

A finale! A što reći?! Kineziologiju su svi igrači aktivni nogometaši, od toga žive, energetski i iskustveno potkovani koji se međusobno dobro poznaju. E, ali i mi gradimo reprezentativni kult već duže vrijeme zbog čega igramo završnicu sveučilišnih prvenstava već nekoliko godina. Želimo da dobar nogomet, povjerenje i dobra klapa privuku studente da sudjeluju s guštom. Ovi studenti su bili baš to. Dobra, bolja klapa.

 

Igrali su: Davor Brzica, Mario Nazlić, Antonio Juretić, Josip Juretić, Ivan Vidošević, Stipe Dolić, Marko Bošnjak, Jure Glasović, Tomislav Ivanković, Joško Sentić, Igor Šuljić, Filip Milas i Nikola Kirevski, pod vodstvom prof. Ivana Granića u aktivnoj suradnji sa svim sudionicima. ČESTITAMO!!